Dr. Jasna Plevnik

Priznavajući neovisnost Kosova američki predsjednik George W. Bush je izjavio kako će taj događaj donijeti mir Zapadnom Balkanu. Nije sigurno da ima puno onih koji razumiju zašto je Amerika dala takvu ulogu Kosovu.

Proglašenje nove države za sada se ne može shvatiti kao događaj koji će povećati razinu političke, vojne i ekonomske stabilnosti u regiji.

Trenutno se koncept stabilnosti u jugoistočnoj Europi temelji prije svega na partnerstvu svih država u regiji s NATO-om i ulasku u taj savez. Nakon što je proglašena nova država Kosovo taj koncept bi se mogao naći pred velikim izazovima ako npr. Srbija odustane od njega.

One države iz regije koje će priznati neovisno Kosovo i uspostaviti diplomatske odnose s Kosovom neminovno će pogoršati odnose sa Srbijom. Bosna i Hercegovina neće priznati novu državu dok procese u tom pravcu ne pokrenu zastupnici Republike Srpske u parlamentu Federacije. To je odluka u korist čuvanja stabilnosti u Bosni i Hercegovini. Crna Gora i Makedonija neće predvoditi u priznavanju nove države.

Hrvatska mora usuglasiti svoju politiku prema priznanju Kosova na bilateralnoj i multilateralnoj razini Hrvatska će se npr. kao nestalna članica Vijeća sigurnosti UN-a vjerojatno naći u situaciji konfrontiranja sa a Srbijom oko pitanja Kosova. Ona će sudjelovati sa svojim policajcima i u operaciji EULEX (1) što će Srbija negativno percipirati, jer je tu misiju, za razliku od UNMIK-a u kojoj također sudjeluju hrvatski policajci, Srbija proglasila nelegalnom.

Hrvatsko priznanje Kosova je odluka ovisna prije svega o politici EU-a. Za Hrvatsku bi bilo negativno ako bi se bilateralni odnosi sa Srbijom s razine diplomatskog zahlađenja proširile na područje ekonomskih odnosa. Ad hoc bojkota hrvatske robe manje bio opasan od službene dugoročnije politike ekonomskog embarga ili narušavanja pravila slobodne trgovine između država u regiji, odnosno suspendiranja CEFTA-e.

Dokle god će na srbijansku vladu imati utjecaj predsjednik Srbije Boris Tadić mogućnost za ozbiljne ekonomske konfrontacije su manje vjerojatne. Problem je da je koalicijska vlada Demokratske stranke Borisa Tadić i stranke Vojislava Koštunice podijeljena oko načina reagiranja na neovisnost Kosova. Tadić je u svome govoru na 44. Konferenciji o sigurnosnoj politici u Münchenu najavio mogućnost izvanrednih izbora za parlament u svibnju. (2) Ako bi došlo do koalicije Demokratske stranke Srbije i Srpske radikalne stranke povećao bi se prostor za politiku kojom bi vjerojatno porasli izazovi stabilnosti cijeloj regiji, posebno Bosni i Hercegovini preko Republike Srpske, a približavanje Srbije EU i NATO-u bi bilo usporeno ili blokirano.

Geopolitička situacija u regiji se razlikuje od one iz 1990ih

Dakle, u regiji države kao Hrvatska i Slovenija više strahuju posljedica ekonomskih šteta u slučaju priznanja Kosova, dok BiH, Makedonija i Crna Gora moraju više razmišljati o posljedicama na unutarnju stabilnost zbog albanskog stanovništva. Bez obzira na sve ove faktore strah od vojnih sukoba u regiji znatno je ublažen zbog činjenice da glavna svjetska supersila podržava novu državu i da je na Kosovu stacionirana američka vojna baza druga na svijet po veličini, kao i snage KFOR-a. U svome vlastitom dvorištu EU je ponovno podijeljena oko Kosova, ali generalno slijedi politiku podržavanja američkog koncepta mira na Balkanu.

Pored toga sve države u regiji su, Srbija također, u Partnerstvu za mir s NATO-om i već sudjeluju u zajednički vojnim kontingentima i peace-keeping misijama NATO-a.(3) te prilagođavaju svoju vojsku zahtjevima članstva u vojnom savezu.(4)

Dobre veze s NATO-om čine države u regiji uvjerenima kako će NATO u slučaju eskalacije sukoba između nove države Kosovo i Srbije odigrati glavnu ulogu. Stvari se mogu i zakomplicirati budući da Srbija ima na svojoj strani konkretnu podršku Rusije ali zasada izgleda nevjerojatno da bi zbog Kosova i Srbije došlo do sukoba koji bi imao dimenzije nekog novog hladnog ili vrućeg rata ili da bi Srbija postala npr. članica Šangajske organizacije za suradnju ili Zajedničke organizacija za sigurnosnu suradnju.

Geopolitički kontekst u regiji jugoistočne Europe se razlikuje od stanja na početku 1990ih budući da su sve države u regiji i nova država Kosovo i Srbija postavile kao svoje strateške ciljeve ulazak u EU i NATO. To je faktor koji je zasada najveći garant stabilnosti u regiji i u sadašnjem političkom odnosu snaga u Srbiji ne izgleda realnim da će Srbija odustati od tih ciljeva. U slučaju da se to dogodi otvorio bi se put za veliku destabilizacije regije i odnosa između supersila.

U Hrvatskoj, Makedoniji i Albaniji, koje očekuju poziv za članstvo ove godine u travnju političke elite smatraju kako im potencijalna nestabilnost na Kosovu i energetski prodor Rusije na Zapadni Balkan ide na ruku, te mogu računati na ulazak u NATO već ove godine. S druge strane Kosovo nije glavna tema NATO-a, to je Afganistan i reforma NATO u pravcu promijene doktrine i njezinog usklađivanja s američkom i ruskom, odnosno s pravom na preventivne napade.

NATO je okrenut rješavanju problema globalnog terorizam, a ne međuetničkih sukoba. NATOV strateški koncept prema Balkanu je 1990ih bio orijentiran na etničke konflikte, a od 2001. godine na sprečavanje pretvaranja Balkana u utočište za teroriste.

Izjave generalnog tajnika NATO-a Jaap de Hoop Scheffera pokazuje kako sve države bez obzira na okolnosti u regiji moraju ispuniti sve obaveze koje nisu samo vojne naravi. Pristup sigurnosti NAO-a je širok ima političke, socijalne i ekonomske elemente. Makedonija je do sada dobila najviše pohvala, dok od Albanije generalni tajnik NATO npr. očekuje brže reforme u području pravosuđa i izbornog sustava. Poznato je kako i Hrvatska ima probleme u pravosuđu. Pred toga u Hrvatskoj manje od 50 posto građana podržava ulazak u NATO za razliku od Albanije gdje je taj postotak 94 posto.

_____________________________
1 Angažman EU je vezan za operaciju nazvanu EULEX kojom bi trebalo do svibnja zamijeniti UN-ovu misiju na Kosovu.

2 "We may be compelled to conduct new parliamentary elections in May. But I know that by working together-by not losing track of the goal we all share-we can contribute to an outcome that is good for Serbia, good for the region, good for Europe, and good for global security. Iz govora Borisa Tadića na Konfernciji o sigurnosnoj politici u Munchenu, 8.2. 2008.

3 Hrvatska i Makedonija su kao kandidatkinje za članstvo u EU uključene u europsku obrambenu sigurnosnu politiku. Hrvatska sudjeluje u mnogim mirovnim misijama.

4 Crna Gora očekuje ulazak 2012. godine, a BiH i Srbija nemaju rok za članstvo