Hrvatska i Kina:25 godina!

Jasna Plevnik

Večernji list, 30. 8. 2017.

Hrvatska je u svibnju s Kinom potpisalaMemorandum o suradnji u okviru kineske globalne inicijative o izgradnji novog puta svile „Jedan pojas, jedan put“ na marginama Foruma „Pojas i put za međunarodnu suradnju“ održanog u Pekingu. Taj važan korak naprijed u hrvatsko-kineskim odnosima mogao bi pomoći da odnosi  zadobiju oblik složenije ekonomske suradnje. Odnosi Hrvatske i Kine dva i pol desetljeća su prijateljski i trgovinski, a u idućim godinama mogli bi postati i mnogo korisniji za Hrvatsku u području ulaganja kineskog kapitala. Kako ti mislim?

Ova Vlada, za razliku od ranijih, mora misliti kako brzo iskoristi  promjene koje je pokrenula kineska ekonomska ofenziva na Europu. Kineski COSCO, željeznice Srbije, Grčke i Češke 2014.  otvorile su  novi prometni pravac od Pireja do Češke. Slovenija  razgovara s  Mađarskom o izgradnji pruge od luke Kopar do Budimpešte dok je Srbija nakon dugih i teških pregovora potpisala s Kinom sporazum o izgradnji brze pruge Beograd – Budimpešta. Ta pruga trebala bi biti dio pruge koja ide od  luke Pirej, koja je u većinskom kineskom vlasništvu i ima stratešku poziciju u globalnoj kineskoj ekonomskoj diplomaciji  „Jedan pojas, jedan put“, do Soluna i  Skopja. Izgradnja novih prometno-trgovinskih koridora, industrijskih i logističkih centara u susjedstvu, a koji su u funkciji rasta povezanosti između Azije i Europe, ima potencijala dvoje:  poboljšati međunarodne ekonomske i geoprometne prilike Hrvatske u bliskoj  budućnosti ili ih smanjiti. Hrvatskoj je geografija puno toga dala i trebamo biti zahvalni za to, ali isto tako moramo biti sposobni pametnim politikama unaprijediti geoprometnu vrijednost zemlje. 

Kinezi imaju uzrečicu „ ako želiš biti bogat, sagradi put“. Kineski predsjednik Xi Jinping je 2013. javno  predstavio projekt novog kopnenog puta svile u Kazahstanu, a u Indoneziji koncept  „Morskog svilenog puta za 21. stoljeće“. Kasnije su oba  koncepta ujedinjena i nazvana „Jedan pojas, jedan put“, na kineskom: yi dai yi lu što je u skladu s idealom  globalizacije o oblikovanju svijeta kao jednog mjesta.  „Pojas“ je kopneni ekonomski put od Kine do središnje Azije u pravcu Europe dok se „Put“ sastoji od više morskih ruta od Kine do istočne Afrike i Europe te završava u Veneciji. Danas su za sudjelovanje u toj mega kineskoj inicijativi „zajedničkog rasta“ pomoću trgovine, visoke tehnologije ali i cigle i morta,  odnosno novih prometnih pravac, uz 68 zemalja Azije, Europe i Afrike, zainteresirani SAD, Japan i Južna Amerika. UN, MMF, Svjetska banka ,WTO i EU podržavaju izgradnju „Jednog pojas i jednog puta“, čija vrijednost se procjenjuje na više od tisuću milijardi, kao priliku za novu, bolju globalizaciju koja će donijeti više koristi mladima, ženama, malim poduzetnicima, zemljama u razvoju kao i razvijenim ekonomijama.

Kina već četiri godine snažno financijski podupire provođenje „Pojasa i puta“ koji predsjednik Xi Jinping zove „ čuvarom globalizacije“ i čiji ciljevi se razlikuju od  rasta ekonomskog nacionalizma Europi i Sjedinjenim Državama. Fond puta svile raspolaže s 40 milijardi dolara za promicanje privatnih i državnih ulaganja duž “Pojasa i puta”, a Peking je najavio dodatnih sto milijardi dolara. Glavni savjetnik Fonda američki je državljanin, a Fond  podupiru i Azijska infrastrukturna investicijska banka (AIIB) kojoj je nedavno Moody’s Investors Service dao najvišu moguću ocjenu što pokazuje da AIIB pod vodstvom Kine slijedi najbolje međunarodne standarde multilateralnog razvojnog bankarstva. Sada se vidi koliko velike su bile laži protivnika AIIB-a.

Mnogo projekta već se provodi i za deset godina „Pojas i put“ bi trebao postati dostojan nasljednik drevne mreže puteva svile, a Hrvatska među onim zemljama koje su iskoristile tu novu fazu jačanja ekonomske međuovisnosti Europe i Azije za rast radnih mjesta i plaća.

Hrvatska i globalna ekonomska sila Kina

U usporedbi s 1992., kada je Kina priznala Hrvatsku, možemo vidjeti golemi i stalni razvoj Kine no u Hrvatskoj je tada kao i danas postojala jedna konfuzija i nezainteresiranost za  ekonomsku obnovu i transformaciju Kine koja joj je omogućila  danas ima više utjecaja na ekonomiju svijeta i Europe nego u bilo kojem drugom trenutku u modernoj povijesti. Kineski veleposlanik u Hrvatskoj Hu  Zhaoming predstavio je hrvatskoj javnosti, uz svoje ključne ciljeve: unaprjeđivanje bilateralnih i multilateralnih odnosa, uključivanje Hrvatske u AIIB, i orijentaciju na  snažniju javnu diplomaciju o postignućima Kine u području visoke tehnologije, ekologije, inovacija i ulaganja.

Ne vjerujem da ćemo se ikada svi složiti oko intenziteta suradnje Kine i Hrvatske no treba imati na umu da nužnost izgradnje  dubljih ekonomskih odnosa s Kinom i Azijom nije pitanje bilo koje vrste nagovaranja. Taj ekonomski pravac pojavljuje sam po sebi kao značajan zbog važnosti koju Kina ima u svjetskoj ekonomiji.Kineska tehnološka stručnost sada je usporediva s onima naprednih svjetskih gospodarstava. Kina sudjeluje u izgradnji dva bloka nuklearne elektrane Hinkley Point C u Somersetu,  a nada se i poslu izgradnje nove nuklearne elektrane u Velikoj Britaniji gdje bi se koristila kineska nuklearna tehnologija Hualong One. Prošle godine 135 milijuna Kineza putovalo je u inozemstvima, a očekuje se da će ta brojka do 2020. narasti na 200 milijuna.Kina je glavni trgovinski partner 123 zemlje, a SAD od 64. Kina ima kapcitete da podrži svoje ciljeve bez obzira na izazove kod kuće. Kineski rast je zadnjih godina bio usporen, ali je u prvom tromjesečju 2017. rast BDP-a bio 6,9 posto, više nego  prošle godine. Problem joj je  dug koji raste i postoji mogućnost da do 2018. dosegne 300 posto BDP-a.

Za Hrvatsku, koja ima otvorenu ekonomiju ovisnu o situaciji u svijetu, bitno je brže uključivanje u izgradnju novih gospodarskih mreža s Euroazijom jer je to politika u kojoj već sudjeluje njezino susjedstvo i Europska unija.U lipnju 2016. EU je usvojio "Elemente za novu EU strategiju o  Kini", kako bi Unija postala još povezanija s Kinom u idućih pet godina. Taj dokument i  „Jedan pojas, jedan put“ dijele ideju o snažnijem spajanju euroazijskog kontinenta pomoću trgovine, investicija i kontakta među ljudima kako  bi Unija i Kina zajedno odgovorile na  nove izazove ekonomskoj međuovisnosti svijeta.

Pored  prijateljstva s Kinom u Europi postoji i bojazan da se „Jedan  pojas,  jedan  put“ ne pretvori u sredstvo za „istovar“ viška kineskih kapaciteta  u npr.  čeličnoj i drugim industrijama. Kina će u ovoj godini  proizvesti više sirovog čelika nego 2016.  blizu 900 milijuna metričkih tona od čega će sama potrošiti 87 posto. Kina je oboje: najveći svjetski proizvođač čelika i potrošač.  Domaća potražnja je u porastu zbog velikih ulaganja u infrastrukturu što pokazuje da razvojne  politike vodstva Kine usmjerene na povećanje domaće potražnje i razvoj zapada i juga Kine funkcioniraju.

Od „Ina diplomacije“ do partnerstva o općoj suradnji

Od 1992. kada je ministar vanjskih poslova Kine Qian Qichen  otvorio zgradu veleposlanstva Kine u Zagrebu, Hrvatska ima priliku razvijati  svoju vlastitu diplomaciju prema Kini. Od 2013. ta je politika određena i s pogledom EU na Kinu te gubljenjem ovlasti potpisivanja trgovinskih sporazuma, međutim nema te članice koja svoje odnose s Kinom vodi jedno preko EU diplomacije.

Predsjednik Franjo Tuđman posjetio je Kinu u lipnju  1993. i  prvi je od predsjednik iz jugoistočne Europe imao neposredne razgovore s najvišim kineskim vodstvom. U Pekingu je govorio i o Marku Polu kojem je Kina 2011. izgradila u gradu Yangzhou muzej i pozvala bivšeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića da ga otvori. Zbog toga su talijanski mediji napali talijansku diplomaciju da loše rade svoj posao, a Zagreb prozvali za prisvajanje Pola.

Veze Hrvatske i  Kine ne mogu se  razvijati jedino kao tržišne transakcije oslobođene od kulturnih veza  i ljudi koje povezuju te dvije zemlje. Uostalom, ekonomija i politika završavaju kao povijest, a umjetnost kao vječnost zato je razgovor hrvatske i kineske diplomacije nezamisliv i bez Maksima  Mrvice koji je poznat mlađoj generaciji Kineza i Kineskinja preko brojnih nastupa, sviranja na EXPO-u i snimanju spota za Olimpijadu u Pekingu. U razgovorima o zdravstvenoj suradnji ime Andrije Štampara (1888–1958), hrvatskog stručnjaka za epidemiologiju i preventivnu medicinu mora biti spomenuto. Liga naroda je poslala Štampara u Kinu  gdje je savjetovao kineske vlasti (1933–1936) na koji način organizirati javno zdravstvo u ruralnim područjima.

Hrvatsku diplomaciju prema Kiniod 1992. do 1999.  nazvali smo u knjizi „Kina na Balkanu“ „Ina diplomacijom“, budući da je Ina, tada još samo hrvatska,  svojim dugim poslovnim vezamas kineskom naftnom kompanijom SINOPEC te svojim kadrovima bitno utjecala na uspostavljanje i razvoj hrvatsko-kineskih odnosa. Hrvatsko veleposlanstvo u Pekingu otvoreno je uz pomoć Ine, a prvi veleposlanik Hrvatske u Pekingu bio je Andrija Kojaković (1992–1995) koji je do odlaska u Kinu bio jedan od direktora u Ini. Pliva je imala predstavništvo u zgradi hrvatskog veleposlanstva u Pekingu, a hrvatski diplomati sugerirali su joj da za bolje rezultate otvori proizvodnju u Kini s kineskim partnerima. Prema odluci novog vlasnika Pliva nema predstavništvo u Pekingu. 

Bivši premijer Ivo Sanader je u  Kini 2005. potpisao Zajedničku izjavu o uspostavi partnerstva o općoj suradnji  između Hrvatske i Kine. Pozvao je kineske poslovne  ljude da ulažu u luku  Rijeka i nizinsku prugu. Ti isti projekti nude se i danas. Koji su mogući razlozi za to? U Hrvatskoj političari i građani nisu naviknuti na brze promjene, atmosfera novog je slabašna, nema novca ni hrabrosti za velike projekte, a kada i ima onda se razvlače godinama kao LNG terminal na Krku.Stanje bez promjena moto je  feudalnog društva, a ne modernog kapitalizma. Kada bi Hrvatska, na primjer, stvarno do 2027., kako to planira ministar Oleg Butković,  izgradila novu luku na Krku i novi most koji bi trebao imati   četiri prometna traka, a ispod prugu za teretni i putnički promet to bi pomoglo razvoju zemlje na strateški način.  Taj fantastičan projekt čini se idealnim za realizaciju kroz inicijativu „Jedan pojas, jedan put“. 

Veliki pomak: Kineski predsjednik Hu Jintao  je na poziv  predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića  posjetio 2009. Hrvatsku 

Hrvatska je bila prva zemlja  u regiji koja je s Kinom dogovorila  partnerske odnose u svim područjima od međusobnog interesa, prva koju je 2009.  posjetio  tadašnji kineski predsjednik Hu Jintao  na poziv  predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića. Tom posjetom Kina je pokazala veliku naklonost prema Hrvatskoj koju predsjednici  svjetskih sila u pravilu posjećuju, boli me to reći,  u sklopu regionalnih turneja po jugoistočnoj Europi.

Krajem 2014. Luka Ploče ugovorila je prvi koncesijski posao Hrvatske s kineskom korporacijom China National Building Materials Group Corporation(CNBM) koja je pristala osigurati   prekrcajnu i drugu opremu za novi terminala za razasuti teret luke Ploče vrijednu oko 40 milijuna eura u zamjenu za poziciju glavnog operatera tog terminala za koji će plaćati i koncesiju 45 godina. CNBM je početkom srpnja započeo opremanje terminala čija je prva faza izgradnje pred završetkom. Vrlo je vjerojatno da će suradnja s CNBM-om  usmjeriti kinesku robu za srednju Europu na  luku Ploče i unaprijediti joj poziciju na regionalnoj karti luka. Globalne kineske brodarske kompanije imaju snage osigurati kontejnerski promet, financirati izgradnju novog  terminala i  pruge, plaćati koncesiju i ulagati u daljnji razvoj.

Rizici ulaska kineskog kapitala

Hrvatska je do 2015. bila relativno pasivna prema europskim kineskim inicijativama no svejedno su je Philippe Le Corre i Jonathan Pollack  u studiji  „ China's Global Rise: Can the EU and U.S: Pursue a Coordinated Strategy?“(2016) za Brookings stavili u grupu onih zemalja koje su prisiljene pozdraviti kineska ulaganja „ što ih stavlja u slabiju poziciju u branjenju suštinskih vrijednosti. Kina je zbog toga u mogućnosti osloniti se na Mađarsku, Hrvatsku, Srbiju i druge partnere srednje i istočne Europe  da razblaži sadržaj EU izjava kritičkih prema vanjskopolitičkom ponašanju Kine.“  I na ovom primjeru možemo lijepo vidjeti tu lijepu kontradikciju, dosta prisutnu u akademskim i drugim krugovima zapadne Europe, da su kineska ulaganja u jugoistok i jug Europe „geopolitička“, a u glavne ekonomske sile Europe „ekonomska“. Više je razloga za taj protu činjenični  pristupa no glavni je, čini mi se, da visokorazvijene ekonomije EU žele ovaj dio Europe zadržati u svojoj ekonomskoj orbiti kao i nastaviti zarađivanje od trgovinskog i drugih oblika posredništva između Kine i Balkana.

Složili se mi oko toga ili ne, ali ako postoji neki rizik za zemlje jugoistočne Europe od sudjelovanja u „Pojasu i putu“ onda je to prije svega rizik od neumjerenog zaduživanja za nove mostove, pruge i luke ,a ne geopolitičke ambicije Kine. Najlošije bi bilo shvatiti Kinu jedino kao novog bankara na tržištu kapitala bez obzira što su kamateKineske razvojne banke i EXIM banke na kredite tri pa i dva posto i više ne traže državne garancije.

Hrvatska je visoko zadužena zemlja i povoljnije joj je da novu infrastrukturu gradi pomoću fondova EU koji nude veliki postotak bespovratnih sredstva no problem je da su procedure složene i duge i da ta sredstva nisu dovoljna za velike razvojne projekte koji joj hitno trebaju. Razvoj se mora osjetiti u novčanicima ljudi odmah, ne 2050. jer je već počela velika seoba  u zemlje koje znaju napraviti razvoj.

Za Hrvatsku bi uz koncesije, privlačenje direktnih kineskih ulaganja jednako bitan cilj trebao biti razvijanje partnerstva s kineskim poduzećima u izgradnji infrastrukture u jugoistočnoj Europi. Takve ambicije imaju i Srbija i Slovenija. Hrvatska smatra da je u području izgradnje autocesta i energetskih postrojenja konkurentnija od drugih zemalja u regiji.  Skladgradnja je dobila početkom 2016. višemilijunski  posao  da za kinesku kompaniju China Road&Bridge Corporation (CRBC) radi vrlo zahtjevne  tunele  na prvoj dionice auto-ceste Bar-Boljare u Crnoj Gori.

Koristi za Hrvatsku u doba „Jednog pojasa, jednog puta“

Razvijanje bilateralnih veza s Kinom važno je no već nekoliko godina takvi odnosi više nisu dovoljni za dinamičnije ekonomske odnose s Kinom zato što   njezine inicijative „16 plus jedan“  i  „ Jedan pojas, jedan put“ imaju široku multilateralnu bazu i idu daleko iza tradicionalne  bilateralne suradnje. Na terenu to znači da treba poznavati i  priznati interese drugih država jugoistočne i srednje Europe  prema Kini.Okretanje u tom smjeru od Hrvatske traži nove vještine ostvarivanja ekonomskih interese s više partnera, spremnost za zajedničko planiranje razvoja i dijeljenje  ekonomskog rasta te  postavljanje ciljeva tako da nije potrebno  slaganje oko svih pitanja.

Stanje naglašenog ekonomskog multilateralizma ostat će norma aktualnih međunarodnih odnosa, bez obzira na neke promjene u  ponašanju Amerike u području slobodne trgovine koje nisu ubile globalizaciju nego su čak bile korisne jer su ubrzale suradnju Europe i glavnih ekonomskih sila Azije. One zemlje u Europi  koje vode diplomaciju „svih horizonata“  imaju od nje i značajne ekonomske koristi. U okviru kineske diplomacije „16 plus 1“ Mađarska je postala središte za turizam, u Poljskoj je tajništvo za pomorska pitanja, plus neka druga tijela multilateralne suradnje doke je Srbija, u koju je Kina do sada uložila pet milijardi dolara i planira još toliko, postala središte za koordinaciju svih infrastrukturnih projekata. Grad Beograd također se  uključio s više projekata u „Jedan pojas, jedan put” koji je usmjeren i na suradnju gradova. Zagreb bi mogao projekt izgradnje metroa pokušati realizirati i kroz fondove „Pojas i puta“.

Premijer Plenković i predsjednica Grabar Kitarović već su pokazali  kako su im inicijative „Jedan pojas, jedan put“ i „16 plus 1“, koje se nakon  summita održanog u Suzhou krajem 2015.  razvijaju  u  sinergiji, važne. Hrvatska je u  Rigi 2016. potpisala sporazum o suradnji s Kinom na području luka i lučkih industrijskih parkova što je u skladu s Deklaracijom iz Rige kojoj je cilj snažna suradnja morskih luka Jadrana, Baltika i Crnog mora i  riječnih koridora.

Predsjednica Hrvatske je u Pekingu 2015. predstavila hrvatsko-poljsku inicijativu triju mora Jadran– Baltik – Crno more kao projekt blizak s ciljevima „Jednog pojas i jednog puta“.

Hrvatska teško može imati ulogu lidera   u sjevernom dijelu  pomorskog puta  za 21. stoljeće s obzirom na ambicije Latvije i Poljske no zato joj se otvara prostor za istaknutiju ulogu u onom dijelu „ Pojasa i puta“ koji prolazi pored jadranske obale i završava u Veneciji budući da ima neke važne prednosti u odnosu na slovenske, talijanske, crnogorske i albanske luke. Rijeka  je najkraći i najjeftiniji put robe iz Azije na tržište srednje i zapadne Europe, jedno od najdubljih pristaništa u Europi i  geografski je dublje u Europi od Pireja i Soluna.Hrvatska ima dovoljno preduvjeta da  svojim jadranskim lukama osigura lukrativno mjesto unutar pomorskih  ekonomskih koridora“ Jednog pojasa, jednog puta“. Jedino bi otvaranje geopolitičke krize između Hrvatske i Slovenije, nakon arbitražne odluke, moglo predstavljati geopolitički  rizik za  „Jedan pojas, jedan put“.

Devedeset posto trgovine između Azije i Europe se, bez obzira na nove željezničke veze Kine i Europe, odvija kroz Sueski kanal, najviše preko luka Hamburg i  Rotterdam, a  premalo toga prometa prolazi kroz hrvatske luke. Važnost pomorske trgovine neće oslabiti zato što su,  uz sve subvencije, troškovi vlaka veći dva puta od troškova dopreme robe teretnim brodovima. Potrebno je napraviti projekate izgradnju novih hrvatskih teretnih  luka, modernizirati  postojeće  te sve na efikasniji način povezati s kopnenim koridorima „Pojasa“, posebno sa središnjim kopnenim koridorom koji prolazi vrlo blizu Hrvatske. Nakon ulaganja u takve projekte, koji da bi dobili sredstva Fonda puta svile trebaju biti društveno prihvatljivi, prijateljski prema okolišu i financijski stabilni, moguće je računati na znatne koristi od novog vala ekonomskog povezivanja Azije i Europe.

.