Istraživanja i Mišljenja

Rastuća prisutnost Kine u jugoistočnoj Europi

dr. Jasna Plevnik

Srbija je primila najviše kineskih ulaganja u jugoistočnoj Europi. Kineska direktna ulaganja u Srbiju između 2011. i 2016. su u stalnom porastu i iznose oko 4 milijarde eura. Ipak, broj  ugovorenih poslova zaostaje za najavljenim ulaganjima kineskog kapitala u Srbiju.

Kinesko vodstvo percipira Srbiju kao zemlju koja ima veliki potencijal za suradnju u području infrastrukture. Kina, kao druga svjetska ekonomija  i Srbija,  kao devedeset i prva, imaju različitu ekonomsku snagu, ali jedna drugoj mogu ponuditi mnoge mogućnosti suradnje ako slijede svoje razvojne strategije. Energetski sektor Srbije dobar je primjer za to. Srbija treba izgraditi svoju prometnu infrastrukturu, brzu željeznicu i ojačati energetski sektor dok Kina ima tehnologije, kapital i jeftinu radnu snagu. Kina i Srbija rade zajedno kako bi uskladile kineske ekonomske inicijative „16 plus 1“ i „Jedan pojas, jedan put“ sa razvojnim planovima Srbije.

Srbija je uložila puno političkog i ekonomskog napora u svoje odnose s Kinom kako bi postala najbolja prijateljica Kine u jugoistočnoj Europi. Ona je dom za više od deset tisuća Kineza od koji mnogi žive i vode svoj biznis u Beogradu. U 2016. u vrijeme posjeta kineskog predsjednika Xi Jinpinga Srbiji  potpisan je sveobuhvatni i strateški sporazum o partnerstvu te Memorandum o izboru Beograda kao središta za koordinaciju  svih infrastrukturnih projekta u jugoistočnoj, istočnoj i srednjoj Europi, a u okviru formata „16 plus 1“. Na kraju 2016., nakon dugih pregovora, Srbija i Kina su u Rigi potpisale sporazum o modernizaciji dijela pruge od Beograda do Budimpešte. To ulaganje ojačat će poziciju Srbije kao jedne od ključnih platformi između grčke luke Pirej, koja je u većinskom vlasništvu kineske države, i srednje Europe. Postoji mogućnost da bi moglo doći do zastoja u realizaciji tog projekta budući da je  Europska komisija u veljači 2017. pokrenula istragu o financijskoj održivosti posla izgradnje mađarskog dijela brze željezničke pruge Beograd - Budimpešta i sukladnosti mađarsko-kineskog ugovora s pravilima nabave Europske unije.

Vodstvo Srbije pokazalo se uspješnim pregovaračem i omekšalo je kineski pristup iz 2011. kada su Kinezi tražili da većinu podugovora u Srbiji  dobiju kineska poduzeća.

Srbija danas ima vrlo razvijene odnose s Kinom; ima status kandidatkinje za članstvo u EU, dobre odnose sa Sjedinjenim Državama, sveobuhvatnu i duboku suradnju s Rusijom i pregovara s Euroazijskom ekonomskom unijom (EEU) o ujednačavanju trgovinskih režima. Članica je Organizacije za crnomorsku ekonomsku suradnju (BSEC). Njezin cilj je integrirati  su u razne ekonomske koridore svijeta i stoga njezina diplomacija manevrira između velikih ekonomskih sila i raznih trgovinskih blokova. Takav vanjskopolitički pristup često je kritiziran u Srbiji i inozemstvu kao nestabilan i neizvediv, ali takva diplomacija u skladu je s post modernim konceptom multilateralizma koji se tek oblikuje i utječe na ponašanje zemalja svjetskom ekonomskom poretku bez obzira na pojavu trumponomike.

 Kineske diplomatske inicijative u regiji

Rast kineske ekonomske prisutnosti u regiji počeo je u 2012. kada su Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija Slovenija i Srbija prihvatile kinesku inicijativu o razvijanju odnosa u okviru nazvanom „Kina i zemlje srednje i istočne Europe“ koji se neformalno naziva „16 plus 1“. Za poticanje tog novog oblika suradnje Kina je osnovala fond u iznosu od 10 milijardi eura. Kina je pokrenula tu vrstu diplomacije nakon što je procijenila da su trgovinski odnosi i kineska ulaganja s zemljama srednje i istočne Europe u dubokoj neravnoteži i zaostajanju u usporedbi s njezinim ekonomskim odnosima s visokorazvijenim ekonomijama Europe. Rast prisutnosti Kine u jugoistočnoj Europi održava njezinu novu poziciju u ekonomskom poretku Europe i njezinu ekonomsku snagu na razini svijeta.

U 2013. Kina je pokrenula stratešku inicijativu „Jedan pojas, jedna put“ koja se temelji na razvojnoj filozofiji Kine čiji ključni elementi su: inovacije, koordinacija razvojnih politika, zelena ekonomija, otvorenost i zajednički razvoj, a s ciljem povezivanja i približavanja ekonomija Kine, Azije i Europe. Zemlje jugoistočne Europe prihvatile su obje kineske inicijative kao korisne za unapređivanje međusobne ekonomske suradnje. Kina se u diplomatskoj ofenzivi na regiju predstavila kao politički neutralna sila koji ne slijedi politiku interesnih sfera već svoj temeljni vanjskopolitički princip nemiješanja u unutarnje, regionalne i EU poslove zemalja jugoistočne Europe.

Danas možemo vidjeti da se kineske diplomatske inicijative u regiji razvijaju u pravcu prožimanja i koordinacije. Važan dio diplomacije „Jedan pojas, jedan put“ je i inicijativa „16 plus 1“. Taj pristup je i formalno potvrđen na Suzhou summitu kada  su premijer Kine i premijeri 16 zemalja srednje i istočne Europe odredili kao jednu od smjernica – razvijanje suradnje i sinergije s „Pojasom i putom“ te Investicijskim planom za Europu.

U 2015. Kina i Europska komisija počele su razgovore o povezivanju Europskog fonda za strateška ulaganja i „Jednog pojasa i puta“ u području financijske suradnje te razvoja zajedničkih projekata. Odnosi u tom pravcu  stvaraju povoljno okruženje za odnose između Kine i zemalja srednje i istočne Europe čineći ih mnogo opuštenijima. EU prokineska politika pomaže Crnoj Gori, Makedoniji, i Srbija kao zemljama kandidatima kao i BiH, koja je u procesu stjecanja kandidatskog statusa, da izgrade svoje odnose s Kinom bez ograničenja od strane Bruxellesa.

Kineski krediti za infrastrukturu jugoistočne Europe

Zemlje jugoistočne Europe posebno su zainteresirane za financiranje projekata od nacionalne važnosti kineskim kapitalom. Kina gradi svoje veze s regijom posuđivanjem kapitala državnim kompanija za infrastrukturne projekte: luke, mostove, ceste, brzu željeznicu i energetski sektor. Razvoj odnosa u tom smjeru je zabrinjavajući budući da su  sve zemlje u regiji već sada visoko zadužene. Krediti se ugovaraju u američkim dolarima i eurima što u slučaju jačanja tih valuta može dovesti do novog rasta zaduženosti.

Kinesko financiranje ulaganja u infrastrukturu jugoistočne Europe dio je njezinih širih napora da podrži i ojača euroazijsku trgovinu. U razdoblju od 2011.– 2016. kineski izvoz u zemlje jugoistočne Europe kao i uvoz  je porastao, ali i dalje se niti jedna od tih zemalja ne može opisati kao glavni trgovinski partner ili ulagačka destinacija Kine u Europi.

U jugoistočnoj Europi postoji optimizam kako će rast ekonomske prisutnosti Kine možda imati ključnu ulogu u preobrazbi tog dijela Europe u tržišta rasta. Trebat će vremena i sposobnosti da zemlje regije iskoriste ekonomski interes kineskog kapitala za širenje na jugoistočnu Europu. Mnoga kineska ulaganja su zapravo izvoz kineskih građevinskih kompanija koje koriste sredstva fonda „16 plus Kina“ i kinesku radnu snagu dok su zemlje jugoistočne Europe zainteresirane za greenfield investicije i korištenje znanja i radne snage domaćih kompanija.

 Sadašnji odnosi kao novina

Odnosi Kine i zemalja jugoistočne Europe mogu se okarakterizirati kao novina u povijesti dosadašnjih odnosa budući da je Kina sada značajnije usmjerena na razvoj ekonomskih odnosa na regionalnoj i multilateralnoj osnovi nego na bilateralnoj kao što je bila do 2010. Tako oblikovani pristup ima za cilj staviti odnose  sa zemljama jugoistočne Europe u širi kontekst od bilateralnog što može biti korisno kineskom kapitalu i olakšati mu ispunjavanje njegovih ciljeva u regiji koju obilježavaju mala tržišta i slaba povezanost. Kineska multilateralna diplomacija indirektno traži od zemalja jugoistočne Europe da oblikuju svoju diplomaciju prema Kini tako da svoje nacionalne interese usklade i s regionalnim i globalnim budući da je to put  za funkcioniranje kineskih inicijativa „16 plus 1“ i „Jedan pojas, jedan put“.

U svojoj suštini kineska diplomacija prema jugoistočnoj Europi je ekonomska i teško je prepoznati posljedice koje bi po svome utjecaju bile geopolitičke. Analiza provođenja Budimpeštanskih prijedloga (2011), Dvanaest mjera iz Varšave (2012), Smjernica iz Bukurešta (2013), Beogradskih smjernica (2014), Smjernica iz Suzhoua (2015) i Riga smjernica (2016) pokazuje kako se odnosi Kine i zemlja jugoistočne Europe razvijaju u ekonomskom, a ne geostrateškom smjeru.