Istraživanja i Mišljenja

Večernji list, subota, 16. travnja 2022.

Jasna Plevnik

 Yiwei Wang jedan je od vodećih kineskih i svjetskih eksperta za ki- nesku vanjsku politiku svoje generacije.

Autor je brojnih knjiga, direk- tor Centra za proučavanje Europske unije na Sveučilištu Renmin, član mnogih odbora, think tankova i glav- ni govornik brojnih globalnih konfe- rencija. Redovito komentira stanje u međunarodnim odnosima za vodeće svjetske medije od CNN-a do South China Morning Posta. Wang ima toliko puno posla tako da se mnogi čude, ne uvijek bez zavisti, njegovoj intelektualnoj produktivnosti kao i činjenici da su njegove knjige viso- kog analitičkog ostvarenja postigle široku privlačnost među čitateljima u Kini o inozemstvu.

Stav Kine je neka  zvono s tigra skine onaj tko ga je zavezao o tigrov vrat. No na nedavnom Kina-EU summitu, na kojem se raspravljalo i o Ukrajini, Joseph Borrell, visoki predstavnik EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, ponovno je rekao  je kako je  Kina jedina država na svijetu koja bi kao nepristrani posrednik mogla uvjeriti Rusiju i Ukrajinu da prekinu sukob. 

Koliko je ovaj pristup izvediv i prihvatljiv za Kinu koja ima dobre odnose i s Rusijom i s Ukrajinom?

 U očima Europljana Kina je je jedina zemlja dovoljno moćna I dovoljno bliska Putinu, a nije u konfrontaciji s Ukrajinom, da uvjeri  Putina da zaustavi rat. Ovo je  europska dimenzija razmišljanja. Misliti da je  lako zaustaviti rat pomoću uvjeravanja Kine nije realno. Kada bi to bilo tako, rat ne bi ni izbio.

To je jedno nerazumijevanje  ne samo Kine nego i njezinih odnosa s Rusijom.Kina je neovisna zemlja, nije u bloku, imamo dugu tradiciju neovisne vanjske politike I miroljubivog razvoja,To je također i nerazumijevanje Rusije koja je velika  neovisna sila, Putin ima svoju vlastitu agendu.

Kina nije saveznik Rusije, izbijanje oružanog sukoba razljutilo je mnoge Kineze. 

Prvo, Kina je predložila olimpijsko primirje u UN-u i dobila odobrenje. Drugo, Kina zagovara poštivanje i jamči suverenitet i teritorijalni integritet svih zemalja, te ima prijateljske veze s Ukrajinom. Treće, pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a obećalo je sigurnost za Ukrajinu nakon raspada Sovjetskog Saveza i ukrajinske neovisnosti, no Rusija je to prekršila.

Kina također ima očekivanja od EU. Poruka predsjednika Kine Xi Jinpinga EU  je da izravno razvija svoje odnose s Kinom, isključujući vanjsko uplitanje u svoje odnose s Kinom. Je li EU sposobna za to?

Europa ne bi trebala slijediti pristup SAD-a u obračunu s Kinom. Europska unija je nakon Sjedinjenih Država brzo uvela nekoliko rundi sankcija. Trenutno situacija nije stavljena pod kontrolu, a nekoliko važnih projekata suradnje između Rusije i Europe (kao što je Sjeverni tok 2) je obustavljeno. Kratkoročno, napetost između Rusije i Europe, nakon situacije s Krimom 2014., eskalirala je. Dugoročno, sigurnost, koja je usko povezana s razvojem obiju strana, postat će glavno pitanje u odnosima Rusije i Europe.

„Podređenost strateškog elementa unutarnjoj politici” – fraza koju je bivši američki državni tajnik Henry Kissinger upotrijebio 2014. kako bi opisao stav Europske unije prema Ukrajini – prikazuje slabosti vanjskopolitičkog djelovanja i sporosti EU da se transformira u globalnu neovisnu silu.

Čini se da Papa i Kina imaju sličan pristup sukobu tražeći mir i novi način ravnoteže svjetskih sila. Od početka rata Kina  je mnogo puta pozivala na mir u Ukrajini, a  ponašanje EU-a i SAD-a u sukobu ocijenila je kao zagrijavanje sukoba umjesto njegovo hlađenje. Što mislite, je li interes SAD-a brzi mir u Ukrajini ili dugi rat?

 S filozofijom zavadi pa vladaj, podijeli odnose EU-a s Rusijom i Kinom, SAD igra sjajnu šahovsku igru. Ništa ne opravdava rusku invaziju u Ukrajini, ali SAD i NATO teško da su nevini promatrači. 

Poput rata na Kosovu, SAD uništava euro, gradeći uvjete za dugotrajnu prodaju oružja i plina Europi. 

Kina  je zabrinuta da europske zemlje preuzimaju još tvrđu vanjsku politiku od Sjedinjenih Država? Možete li objasniti što vidite kao sadržaj te tvrđe linije EU-a?

 Takozvanu tvrdu liniju  pokreću zemlje srednje i istočne Europe koje se boje Rusije i došle su u EU sa svojom negativnom političkom poviješću odnosa s tom zemljom. One stavljaju Kinu i Rusiju u krivi kontekst saveznika. 

Za Europu je ključno vratiti se načelu “nedjeljive sigurnosti” iz Helsinškog završnog akta iz 1975. godine. Zapravo, širenje NATO-a potaknuto američkim vojno-industrijskim konglomeratima sabotiralo je europski sigurnosni okvir i sigurnosno razmišljanje i urodilo gorkim plodovima.

Ukrajinska tragedija nije samo izbjeglička kriza već i podijeljeni europski kontinent, što će u konačnici povrijediti Ukrajince i Europljane. 

Sada je Zapad usvojio pristup tvrdog razdvajanja kako bi porazio Rusiju i mekog razdvajanja kako bi potisnuo Kinu. Bivši američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Zbigniew Brzezinski jednom je rekao da je najopasniji geopolitički obrazac za Zapad savez Kine, Rusije i možda Irana. Vodio bi ga Peking, a strane bi bile ujedinjene nezadovoljstvom Zapadom, a ne ideologijom. Brzezinski je pretpostavio da će SAD izbjeći takav scenarij samo onda  ako  istovremeno pokaže geopolitičku vještinu u svim područjima na periferiji oba kraja Euroazije.

S kineskog stajališta, europsku bi sigurnost na kraju trebali riješiti sami Europljani. Nekoliko puta ste napisali da bi se Europa trebala vratiti Helsinškom sporazumu i izgraditi nepodijeljenu sigurnost. Što koči EU da se vrati Helsinkiju?

Sukob Rusije i Ukrajine potaknuo je Europu na razmišljanje o europskoj sigurnosti, a pojavio se i racionalan glas koji naglašava “Europska sigurnost ne bi trebala biti usmjerena ili zaobići Moskvu”. Neki čelnici EU-a rekli su da je proširenje EU-a i NATO-a u prošlosti donijelo mržnju istočnoeuropskih zemalja prema Rusiji, što je izokrenulo dnevni red EU-a, te da je Europa obuzeta emocijama tih zemalja i zaboravila je svoj izvorni cilj. Ako se njime pravilno upravlja, rat Rusije i Ukrajine također bi mogao biti prilika, koja zahtijeva ne samo da Europa na vrijeme razmisli i prilagodi svoju politiku, već i da se Rusija suoči s postojanjem Europe. Obje strane trebale bi zajedno raditi na izgradnji uravnoteženog, učinkovitog i održivog europskog sigurnosnog mehanizma u skladu s načelom “nedjeljivosti sigurnosti”.

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, možda možemo dobiti inspiraciju iz Završnog akta iz Helsinkija (1975.). Kao rezultat detanta između istočnog i zapadnog tabora tijekom Hladnog rata, Završni akt pruža okvir djelovanja za obje strane. Što je još važnije, iznio je koncept “nedjeljive sigurnosti”. Kako kaže Norman Davis, "sukob Rusije i Ukrajine još jednom pokazuje da je 'nedjeljiva sigurnost' postala globalno pitanje." Načelo nedjeljivosti sigurnosti koje je prvi predložio OESS od posebnog je značaja za sadašnju situaciju, kojega se ne samo treba pridržavati, već i provoditi. Primjena “nedjeljive sigurnosti” na Veliku Euroaziju značila bi da je razvoj bilo koje zemlje u Euroaziji neodvojiv od stabilnosti drugih zemalja. 

Na europskim je zemljama, uključujući Rusiju, da razgovaraju kroz buduću europsku sigurnosnu strukturu. Iako se strateški Rusija može osloniti na svoje azijske partnere, ne može se geografski odvojiti od Europe. Ako Rusija namjerava nesmetano promovirati Veliku Euroaziju prema istoku, treba uzeti u obzir europsku stabilnost kao i suradnju s Inicijativom Pojas i put, čija ruta ide prema zapadu i također je glavni dio Velike Euroazije.

Europa pripada svim Europljanima. Stoga Europu ne treba zanemariti. S obzirom na trenutnu situaciju u Ukrajini (iako nije riješena), može se predvidjeti da će Ukrajina, ako krene finskim putem, postati most između Istoka i Zapada, povezujući Rusiju i EU – što je povoljnije svim stranama nego gradnja nove ekonomske Željezne zavjese.

Prije nekoliko godina ruski predsjednik Putin iznio je plan "Velike Euroazije" na Ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu. Putin je spomenuo "razmatranje izgleda za opsežnije euroazijsko partnerstvo koje uključuje Euroazijsku ekonomsku uniju", koje će uključivati ​​Kinu, Pakistan, Iran i Indija. Je li taj projekt zapravo vraćanje Rusije u Aziju?

Velika Euroazija se smatra ruskom Istočnom strategijom kao odgovor na pritisak sa Zapada s kojim se Rusija suočila od kraja Hladnog rata, pri čemu EU nije u stanju integrirati Euroaziju kao cjelinu. Ova strategija odražava razočaranje Rusije Europom i osjećaj nesigurnosti.

U smislu prakse tog koncepta, srž Velike Euroazije su odnosi Kine i Rusije. Sjeveroistočna Kina i Rusija imaju vrlo bliske trgovinske veze.  U 2019. konačno je u upotrebu ušao most Heilongjiang i nakon 31 godine; također je završen i istočni plinovod Kina-Rusija.

Velika Euroazija može kratkoročno stabilizirati zapadnu Rusiju. Prvo, razvoj Velike Euroazije prema istoku ublažit će pritisak Atlantskog saveza i širenja NATO-a na istok. Drugo, Velika Euroazija promicat će geopolitičku ravnotežu između Rusije, Europe i Azije. U prošlosti je politički fokus Rusije bio ograničen na zapad, što znači određen stupanj ranjivosti: kada se odnosi s Europom pogoršaju, Rusija je pala u izolaciju. Velika Euroazija to može nadoknaditi pomicanjem prema istoku.

Velika Euroazija je u skladu s interesima i Kine i Rusije, te ima solidnu praktičnu osnovu. Prije svega, Velika Euroazija zadovoljava potrebe uravnoteženog razvoja u Rusiji. Rusko gospodarstvo patilo je od neuravnoteženog razvoja: iako središnji i istočni dio imaju trilijune dolara prirodnih resursa, ove regije su zaostajale u svom razvoju. Implementacija Velike Euroazije može u potpunosti iskoristiti resurse u istočnoj regiji i postići uravnoteženiji razvoj. 

Kina ima sposobnost i potrebu da se poveže s Velikom Euroazijom: Kina je najveća svjetska proizvodna zemlja s velikom potražnjom za međunarodnim resursima i međunarodnim tržištem, koje može stvoriti dobru komplementarnu gospodarsku strukturu s tim regijama. Konačno, Inicijativa Pojas i put pružit će dobar temelj za gospodarski razvoj istočne Rusije. Velika Euroazija imat će ključnu ulogu u kinesko-ruskoj suradnji i euroazijskom povezivanju: izgradnja brze željeznice Kina-Mongolija-Rusija pridonijet će međusobnom povezivanju euroazijske infrastrukture.

S obzirom na rusko-ukrajinski sukob i trenutnu situaciju strogih zapadnih sankcija, europski dio Velike Euroazije naišao je na poteškoće. Je li Velika Euroazija moguća bez Europe?

Ako Europa bude potpuno isključena, Velika Euroazija će se dugoročno suočiti s nizom rizika. Rizici se također mogu analizirati s geoekonomskog i geopolitičkog aspekta.

Što se tiče geoekonomije, rizici više leže u provedbi plana. Prije svega, stanovništvo Rusije se okuplja na zapadu, dok je istočni dio slabo naseljen. Ako Rusija planira progurati Veliku Euroaziju, potrebno je na tom mjestu imati dovoljno radne snage. Drugo, bez sudjelovanja Europe, teško je zadovoljiti potrebe svih strana u smislu tržišta, resursa i tehnologije. Pojavit će se problem nedovoljne motivacije za održivi razvoj – Europa je važno energetsko tržište za Rusiju. Odsutnost Europe donijet će urođene mane Velikoj Euroaziji.

Što se tiče geopolitike, odsutnost Europe implicira da će se Rusija potpuno okrenuti prema istoku, što može dovesti do natjecanja i konfrontacije između Kine i Rusije protiv Europe i Sjedinjenih Država, potkopavajući Euroaziju i globalnu stabilnost. Europa ne bi trebala biti potpuno isključena iz Velike Euroazije. Budućnost Velike Euroazije ne može se odvojiti od mira i međusobnog razumijevanja između Rusije i Europe.

Ukratko, kratkoročno i srednjoročno, Velika Euroazija bit će izvediva, čineći domaći gospodarski razvoj Rusije uravnoteženijim i povećavajući otpornost Rusije prema pritisku sa zapada. Međutim, dugoročno gledano, u usporedbi s trokutom Kina-Rusija-Europa, Velika Euroazija bez Europe ima "podijeljenu sigurnost", što može donijeti određene rizike i ograničenja u smislu geoekonomije i geopolitike. Polazeći od stvarnosti i uzimajući dugoročnu viziju, može se zaključiti da će međupovezanost Velike Euroazije i EU i dalje biti moguća, te da će Velika Euroazija zajamčena sveobuhvatnim sigurnosnim okvirom biti stabilnija i dalekosežnija.

 Kina poštuje suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine, ali ako bi Rusija svojom vojnom moći zauzela teritorij Ukrajine, bi li je Kina podržala?

 Ne.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski zamjerio je izraelskom premijeru Naftaliju Bennettu što "nije bio zamotan u ukrajinsku zastavu", NATO-u što nije poslao dovoljno oružja, EU za sporu provedbu sankcija Rusiji, ali nije grdio Kinu.

Pojavile su se neke glasine da će se predsjednik Volodimir Zelenski uskoro sastati s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom. Je li realno razmišljati u tom smjeru?

 Moguće.

 NATO i SAD uspjeli su iskoristiti ukrajinsku krizu za okupljanje europskih zemalja oko sebe i jačanje jedinstva. Glavni tajnik Sjevernoatlantskog saveza Jens Stoltenberg nakon sastanaka ministara vanjskih poslova NATO-a izjavio je da su se dogovorili da će pojačati suradnju sa svojim partnerima u Indo-Pacifiku , jer kriza ima globalne posljedice i za NATO. Kako Kina razumije namjere NATO-a da se proširi na njezinu regiju?

 U našem svijetu događaju se velike promjene neviđene u jednom stoljeću. Kina se sve više približava središtu svjetske pozornice. Sjedinjene Države Kinu smatraju strateškim suparnikom, a NATO počinje nastojati koristiti novu temu Kine kako bi poboljšao svoj legitimitet. Na summitu u Londonu, NATO je prvi put stavio pitanje Kine na dnevni red, ističući svoju zabrinutost zbog uspona Kine, a budućnost odnosa Kine i NATO-a privukla je veliku pozornost. Od kraja Hladnog rata, NATO se nastoji transformirati iz vojnog saveza u političko-sigurnosnu organizaciju, kako bi se izborio s krizom identiteta. Može li suočavanje s kineskim usponom biti konačni izbor za rješavanje krize legitimiteta u procesu njegove  transformacije? 

Sukob Rusije i Ukrajine može se promatrati kao reakcija na činjenicu da je ruski strateški prostor kontinuirano komprimiran od strane EU i NATO-a. Ukrajina je nekoć bila tampon zona između središnjih zemalja Europe i Rusije. Širenje EU i NATO-a na istok znači naglo smanjenje tih tampon zona, ugrožavajući stratešku sigurnost Rusije. Tri desetljeća nakon raspada bivšeg Sovjetskog Saveza, umjesto da se raspusti, NATO je nastavio širiti i rezati sigurnosni prostor Rusije. 

 Tajvan je drugačiji slučaj od Ukrajine, no neki analitičari vide sličnosti između trenutne situacije u Ukrajini i pitanja Tajvana. Hoće li će SAD, koji je sve više okrenut prema Indo-Pacifiku , iskoristiti tajvansku kartu protiv Pekinga?

 Od izbijanja rusko-ukrajinskog sukoba, članovi međunarodne zajednice su pojačali pritisak na Kinu. Neki se brinu da je Kina odlučna slijediti primjer Rusije i silom uzeti Tajvan kako bi postigla nacionalno ujedinjenje.Malo je američkih političara spremnih da skoče s antikineskog kola. 

Naše razmišljanje nije prostorno kao što je rusko, što je očito u ruskoj himni „Rusija, naša sveta domovina“, koja proglašava: „Od južnih mora do polarnih zemalja, prostiru se naše šume i polja. Jedinstveni ste na svijetu, jedinstveni!” Američko razmišljanje je također prostorano kao što je izraženo u pjesmi Woodyja Guthrieja „Ova zemlja je vaša zemlja i ova zemlja je moja zemlja. Od Kalifornije do otoka New Yorka. Od šume sekvoje do voda Golfske struje…“

Nasuprot tome, kinesko razmišljanje je vremensko: Kina se ponosi svojom neprekinutom civilizacijom od 5000 godina. Kultura oblikovana tijekom razvoja dviju nacija razlikuje Kinu od Rusije. Vremenska logika, a ne prostorna, je ta koja dominira kineskom kulturom. Kineska nacija cijeni prirodnu privlačnost vlastite kulture, a ne geografsku ekspanziju. Naša povijest određuju da Kina neće slijediti Rusiju. 

U govoru na Europskom koledžu u Brugesu predsjednik Xi je rekao: "Za bilo koju zemlju na svijetu, prošlost uvijek ima ključ za sadašnjost, a sadašnjost je uvijek ukorijenjena u prošlosti.“ 

Nadalje, Kina i Rusija imaju različita očekivanja za budućnost.

Pod utjecajem mentaliteta mijenjanja sebe i utjecaja na svijet, kineski narod čvrsto vjeruje da je kineski san u skladu sa snom drugih naroda. Kinezi neće uništiti mogućnosti zemlje za strateški razvoj, Kina prihvaća politički kompromis umjesto da koristi silu, teži rješavanju graničnih sporova pregovorima.

Kina, nije prihvatila američke prijetnje i prisilu u vezi s ukrajinskim pitanjima. Izrael, Indija, Pakistan, Bliski istok, Afrika, Srbija, Mađarska i Južna Amerika jasno su dali do znanja da se neće pridružiti sankcijama protiv Rusije, rekavši da je to protivno međunarodnim pravilima i da nema odgovarajućeg zakonodavstva koje bi omogućilo provedbu sankcija protiv Rusije, takve odluke o privatnom ruskom sektoru. Unose li Amerika i EU svojim ponašanjem da svi moraju slijediti njihove sankcije  totalitarizam u međunarodni sustav?

 Doista. Sankcije znače da posjedujete svijet. Zapravo svijet drži svijet, a ne Zapad. Jedine zakonske sankcije odobrilo je Vijeće sigurnosti UN-a. Moralni bijes i sankcije ne mogu donijeti mir.

Mnogi  smatraju da s obzirom na tragediju u Ukrajini, zločine i strašnu izbjegličku krizu, da više nije potrebno gledati  na situaciju u Ukrajini iz perspektive američke dominacije u svjetskom poretku niti podsjećati na američku agresivnu ulogu u Afganistanu, Iraku, Libiji, Siriji te da se s takvim pristupom opravdavaju ruske akcije protiv Ukrajine. Može li se rat u Ukrajini shvatiti bez američke agresivne uloge u međunarodnim odnosima od 2001. do danas?

 Da sumiramo, trebali bismo sagledati širu sliku i pristupiti ratu Rusije i Ukrajine s makrorazine, umjesto da se zadržavamo na pojedinim specifičnostima i da nas zavede javno mnijenje vođeno kapitalom. Rat bi mogao završiti tako što će Ukrajina morati odabrati da bude neutralna zemlja koja služi kao tampon zona između NATO-a i Rusije.

To znači da bi Euroazija zadržala međusobnu povezanost s Ukrajinom na liniji razgraničenja. I za Rusiju bi postalo nemoguće integrirati se s Europom, prisiljavajući se da se fokus usmjeri na Daleki istok i ekonomski se više oslanja na Kinu

 Postalo je uobičajeno tvrditi da rat u Ukrajini donosi povijesne promjene i da će se pojaviti novi svjetski poredak, ali ono što vidimo jest da se Amerika bori za održavanje starog posthladnoratnog poretka u kojem je do sada dominirala. Daleep Singh, zamjenik pomoćnika američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost za međunarodnu ekonomiju, na konferenciji za novinare u New Delhiju, 31. ožujka 2022. rekao kako će zemlje koje aktivno pokušavaju stvoriti mehanizme koji podržavaju porast rublje potkopati financijski sustav koji se temelji na dolaru biti sankcionirane. Zašto Amerika misli da se svjetski poredak ne smije mijenjati i modernizirati?

 Da bi se postigao takav cilj potrebna  je nova međunarodna infrastruktura, temeljito razbijanje ekonomskih sankcija koje su SAD i njihov saveznik EU nametnuli Rusiji.

Rat u Ukrajini samo je pojačao natjecanje između SAD-a i Kine. Snaga globalnog financijskog sustava pod kontrolom Zapada jasno se pokazuje u sankcijama protiv Rusije.

Kina je dugo nastojala smanjiti oslanjanje na sustav američkog dolara. Kao glavni prioritet, Kina sada mora ubrzati razvoj alternativnih međunarodnih financijskih i trgovinskih sustava poravnanja, kao što je zamjena petrodolara petroyuanom.