Istraživanja i Mišljenja

Američka zaštita  'demokracije' dovodi svijet u opasnost

Piše Jasna Plevnik | China Daily | Ažurirano: 2024-03-18 07:25

Demokracija je, u različitim oblicima, politički sustav koji je najpopularniji u svijetu. No, postoje suprotna stajališta o demokraciji, a razlika je poput onih između dviju velikih svjetskih sila, Kine i Sjedinjenih Država. Dvije strane snažno se razlikuju u ključnim točkama demokracije vezanim uz organizaciju društva i međunarodne odnose.

No, koliko god te razlike bile velike i zabrinjavajuće, ne treba zanemariti činjenicu da je najvrjedniji aspekt demokracije različitost i pravo na različitost.

Za Kinu, demokracija pripada svima; nije vlasništvo niti jedne zemlje, i povezana je s ljudskim vrijednostima. Kineski brzi ekonomski razvoj i iskorjenjivanje ekstremnog siromaštva pokazuju da kineska vlada radi za opće dobro naroda. Prema istraživanju Barometra otvorenog društva, objavljenom prije šest mjeseci, mnogi su ispitanici rekli kako vjeruju da će rastući globalni utjecaj Kine biti "sila dobra".

Peking nikada nije bio zainteresiran za nametanje svog političkog sustava ili oblika vladavine drugim zemljama, niti korištenjem svoje meke moći niti izazivanjem rata. Kina stalno  ponavlja da svijetom ne bi trebala dominirati jedna država.

Ujedinjeni narodi, prema Kini, trebaju djelovati kao središnji stup međunarodne demokracije, posebno kada je riječ o globalnom donošenju odluka i provođenju međunarodnog prava. Nasuprot tome, Sjedinjene Države vide sebe u glavnoj poziciji, a ne UN. Washington čak želi da Peking postane neoliberalna demokracija i slijedi vrijednosti u koje SAD vjeruje!

SAD misli da se tip neoliberalne demokracije koji slijedi pokazao najboljim za upravljanje, kako u teoriji tako i u praksi, iako mnogi od njegovih važnih saveznika misle da neoliberalna demokracija američkog tipa prolazi kroz krizu u SAD-u, kao i globalno.

U američkoj vanjskoj politici "demokracija" je jednako važna kao i vojna ili ekološka sigurnost. Prošireni pristup SAD-a zaštiti svojih nacionalnih interesa i nacionalne sigurnosti, te politika ravnoteže snaga, znači da bi Washington mogao nametnuti svoj model demokracije na globalnoj razini. SAD je gurao u različitim smjerovima, dok je očajnički provodio neoliberalne politike, koje su rezultirale ekonomskim i geostrateškim dobicima za Washington.

U interesu neoliberalne demokracije, SAD je poduzeo mnoge antidemokratske radnje, te pokrenuo i/ili vodio ratove, kako bi potaknuo promjenu režima u različitim zemljama. Rezultati su razoren, nestabilan Irak, razrušeno libijsko društvo i gospodarstvo te ratom razoreni Afganistan kojim sada vladaju talibani, čije je iskorijenjivanje SAD obećale prilikom invazije na zemlju 2001. Ipak, SAD ne vidi taj kaotičnost i tragični razvoj događaja kao poraz ili debakl njegove kampanje "širenja globalne demokracije".

Pod izlikom širenja "demokracije", SAD  je u Indo-pacifičkoj" regiji uspostavio nove političke i vojne saveze i čak koketira s idejom širenja NATO-a u azijsko-pacifičkom području, kako bi regiju učinio "otvorenom", demokratskom i mirnom" .

Sada je glavni geostrateški interes SAD-a zaštititi vrijednosti "demokracije" u istočnoj Europi. Ta ekspanzivna ideologija koja stoji iza zaštite "demokracije" u Ukrajini započela je prije 10 godina kada je SAD podržao državni udar u toj zemlji i odlučio učiniti Ukrajinu članicom NATO-a. Problem za SAD je što je Rusija to odmah shvatila kao casus belli.

Američko vodstvo šalje oružje Ukrajini pod izlikom da joj pomaže u obrani od Rusije, što je stajalo života tisuća Ukrajinaca i Rusa i materijalne štete u milijardama dolara. Druga je stvar što udruženi napori SAD-a, Europske unije i NATO-a nisu imali nikakav utjecaj na Rusiju, a kamoli da su je oslabili.

Čini se da im nikakva cijena rusko-ukrajinskog sukoba nije previsoka. Sukob nije samo natjerao civilno stanovništvo u situaciju opasnu po život i uništio gospodarstvo, kulturne institucije i političku demokraciju u Ukrajini, nego je također učinio EU manje demokratskim i generatorom narativa koji slijedi propagandu.

U mnogim dijelovima Europe demokracija je pod stalnim napadom. Ruski operni pjevači, dirigenti, pisci, glumci i sportaši zabranjeni su u većem dijelu Zapada, a povijesni spomenici povezani s Rusijom srušeni. U političkoj sferi, bivši njemački kancelar Gerhard Schroder skoro je izbačen iz vladajuće njemačke Socijaldemokratske stranke zbog bliskih veza s Rusijom. Svatko tko ukrajinsko-ruski sukob ne vidi kao način zaštite "demokracije" nazvan je proruskim i/ili moralno korumpiranim, što savršeno odražava licemjeran stav SAD-a prema demokraciji u Europi.

U Europi više nije moguće podržati mir ni za papu Franju i mirovne organizacije, a kamoli za obične ljude, a da ih se ne napada kao izdajice demokracije.

Dodatni udar na demokraciju i mir u Europi došlo je kada je švedska vlada objavila da ukida mirovni fond koji je pružao financijsku potporu mirovnim organizacijama od 1920-ih.

Čudno je da su SAD radi jačanja demokracije u Europi odlučile uložiti više od milijardu eura u Njemačku za izgradnju najveće američke vojne bolnice u inozemstvu.

Kako rusko-ukrajinski sukob ulazi u treću godinu, situacija za EU postaje sve drugačija. Sada je evidentno da je SAD proširio bojište iz Ukrajine na cijelu Europu, a sve u ime širenja i zaštite "demokracije" dok se čini da se nazire i nuklearni Armagedon. Cijeli svijet je u opasnosti, a to je ozbiljna prijetnja budućnosti demokracije. Pitanje je: Može li demokracija preživjeti bez naroda?